Kotonjata sa orasima

Moram priznati da je ovo moja prva kotonjata. Nije mi vrag dao mira kad sam ugledala prve dunje na splitskom pazaru, kupila sam odmah dva kila.
Držala ih na ormaru par dana, dok nisu još malo požutile. Trebale su i još, ali sam bila nestrpljiva ( kao i uvijek ) i krenula sam u avanturu.
Samo da znate da je ovaj jednostavan recept zapravo prilično naporan. Dunje koje sam kupila iz aviona se vidjelo da nisu špricane. Pune točkica, rupica i baš sam se namučila dok sam ih čistila jer su bile dosta tvrde. Sa čišćenjem je otišao i dobar dio kože, a nju treba sačuvati što je više moguće jer je puna pektina koji " želira".

Ne znam o čemu sve ovisi ona žarko crvena boja kotonjata, vjerojatno i o tome koliko su zrele dunje, kožici ali i količini šećera. Ja sam ipak stavila manje nego je to u tradiciji.
Ali sam stavila zato više oraha, a bome i prošeka sam toknula pa kud puklo😁!
Ubacila sam i par latica sušenog nevena ( ovaj dio možete izostaviti, ako ga nemate pri ruci).

Znate li da se dunja uzgaja još od davnih vremena, prije jabuka i postoje teze da je jabuka spominjana u Bibliji zapravo dunja❤️. U drevnoj Mezopotamiji bila je jako popularna i koristila se u ljekovite svrhe. Plod se ne jede a da nije na neki način obrađen. U kulinarstvu se rade likeri,džemovi, kompoti, pite i naravno sir od dunja, tzv kotonjata, tradicionalna mediteranska slastica.


Krenula sam sa 1,5 kg dunja, koje su očišćene pale na 1 kg. Recept se odnosi na očišćene od koštica, oštećene kožice i zapravo omjer tako dobivenog čistog mesa dunje se miješa sa jednakim omjerima šećera. Meni je to zvučalo previše pa sam prepolovila dozu cukra.

KOTONJATA:

 * 1 kg dunja
 * 500 g šećera
 *2 žlice prošeka
 *sok 1/2 limuna
 * 40 dag grubo sjeckanim oraha
 * 1/2 sušenih latica nevena


Oprane i očišćene dunje izrežite na deblje ploške i stavite u lonac u kojem ćete kuhati. Prelijte vodom taman da ih prekrije i stavite kuhati dok ne omekšaju. Ubacila sam u vodu i latice nevena.Bogu hvala danas postoji štapni mikser i ne treba pasirati , pa ih fino smiksajte zajedno sa tekućinom kad su se smekšale. Vratite na vatru, dodajte šećer. I miješajte, miješajte....nema mrdanja od šporeta idućih sat i pol. Spremni?!😫

E sad, drvenom kuhačom treba stalno vrtiti masu jer za tren zagori. U jednoj fazi dunje počnu poprimati krasnu rozu boju, a malo kasnije nakon samo sat i nešto😁, počne se pire lagano odvajati od posude u jednu grudu. Tada sam iscijedila limun i stavila prošek. Miješala još 10 minuta i dodala orahe i još par minuta vrtila kuhačom. Ukupno sat i pol, od trena kada sam ih smiksala.

Gotovu kotonjatu možete prebaciti u četvrtasti kalup, prekriven masnim papirom i premazan sa tankim slojem ulja.
Ja sam ih stavila u silikonske kalupe u obliku kuglofića, koje sam ovlaš poškropila vodom. Od ove količine ispalo mi je 8 komada ( veličine muffina ).
Treba ostaviti da se suše 24 h i tek tada ih izvaditi iz kalupa da se suše još 24 h.
Tradicionalno se čuvaju na podlozi od lista lovora, na koji položite kotonjatu, malo premažete uljem i omotate prozirnom folijom ( ovo nije bilo u tradiciji😁), i na hladno i suho mjesto spremite do konzumacije. Kažu tako se čuvaju do Božića, znači ne bi se trebale pokvariti do tada.

Eto. Vridilo je.💟