Punjeni keksi od pivskog tijesta

   
                          Punjeni keksi od
                           pivskog tijesta



Obožavam ovo prhko tijesto sa pivom!
Mama moje prijateljice mi ga je otkrila još kad sam bila klinka, u osnovnoj školi.
Radila ih je u obliku polumjeseca, velike, pravilne, savršene, punjene marmeladom od šipka. I ja sam ih već tada počela sama peći, ali mi se uvijek rascvjetaju i pola marmelade iscuri. Tako sam surfajući naletjela na drugačiji oblik istog tijesta, ali i drugačije punjenje, sa jabukom. Napravila sam većinu sa tim filom, ostatak sa domaćim džemom od jagoda.
Od ove količine tijesta dobila sam dvije velike tepsije keksića veličine mandarine. Možete raditi i veće i manje, kako više volite.


Tijesto:
700 g glatkog brašna
2 dl pive
4 dl ulja
1 prašak za pecivo
1 vanilin šećer
pola žličice soli



Fil:
4 jabuke
7-8 žlica šećera
cimet
50 g mljevenih lješnjaka,badema ili oraha

Pomiješajte suhe sastojke za tijesto, dodajte pivu i ulje i umijesite kompaktno tijesto, koje je mekano i masno. Pustite da odstoji sat vremena, u ne pretoploj prostoriji.

Naribati jabuke i zajedno sa šećerom miješajte kuhačom na laganoj vatri, dok sva tekućina ishlapi. U mlako uspite mljevene lješnjake i cimet. Ostaviti da se skroz ohladi.

1. Tijesto kidajte rukama i oblikujte loptice koje ćete spljoštiti u krug, pa u sredinu stavite malo nadjeva. Rubove spajajte prema gore, tako da je  na samom dnu nadjev, a spoj tijesta na vrhu. Podsjećaju na smokvu (slika gore).

Posložiti ih na masni papir u velikoj, plitkoj tepsiji. Malo ih razmaknite, ali ne treba previše jer neće puno narasti.

Peći na 200 C, ako ste radili manje za 15ak min će biti pečene, (kad porumene na dnu i na vrhu).

Još tople, posuti šećerom u prahu.

Crveno-bijeli kolač

                         Crveno bijeli kolač

Ovaj divni kolač radila sam prošli vikend, za nećakov rođendan.
Recept je sa facebook stranice Natašine slastice, malo izmijenjen.
Kombinacija sastojaka je prava ljetna, osvježavajuća... Čisto za promjenu od teških zimskih kolača sa orasima, lješnjacima, čokoladama....odlučila sam isprobati baš ovaj.
Jedina zamjerka je što se teško reže, ali  sa tankim oštrim nožem i malo strpljena, uspjet ćete.
Još jedan savijet o lisnatom tijestu koje ide u recept. Mučila sam se valjajući 3 kore (kupila sam dva pakiranja lisnatog od 500g i iskoristila 3/4 ukupno), a kasnije sam se sjetila da ima kupiti već gotovo izvaljano tijesto, 3 takva pakiranja bila bi dovoljna za ovaj recept).

3 pakiranja lisnatog tijesta od cca 270g

Prvi fil:

kompoot od višanja ( tegla od cca 900g sa sokom)
220 g šećera
300 ml soka od višanja( ili koncentrat sirup od višanja pomiješan sa vodom)
2 pudinga od vanilije
1 vanilin šećer

Drugi fil:

 750 ml vrhnja za šlag
150g bijele čokolade
400g maskarponea




Lisnato tijesto peći na pek papiru, na obrnutoj strani tepsije, na 200C, 12-13 minuta. Svaku posebno. Ostaviti da se hlade.

Prvi fil: višnje smiksati u blenderu. Sok iz kompota i sok od višnje iz tetrapaka pomiješati. Odvojiti 1 dl za zamiješati puding, ostalo staviti da zakuha. Prašak za puding, šećer, vanilin šećer izmiješati sa 1 dl soka i uliti u zakuhanu mješavinu sokova. Stalno miješati na laganoj vatri dok se ne zgusne. Pred kraj dodati smiksane višnje . Ostaviti da se hladi.

Drugi fil: Otopiti na pari čokoladu i dodati je u izmiksano vrhnje za šlag. Lagano žlicom umiješati maskarpone, dok se sve ne poveže.

Prvu koru tijesta premazati kremom od višanja, pa preko njih bijelom kremom. Ponoviti sa ostale dvije kore, tako da je šlag na samom vrhu kolača. Ukrasiti po želji i ostaviti nekoliko sati da kore omekšaju, a krema se stisne.

Meni je ispalo ovako :

Kuglof bez jaja

                                                                  Kuglof bez jaja


Nije slučajno da sam napravila danas jedan "zdravi" kuglof. Ipak sam četvrtinu života živjela kao vegetarijanac (i tada sam jela ribu, jer je obožavam). Ni danas ne jedem svo meso, a ono koje jedem svede se na par puta godišnje. Svojim momcima kuham sve, ali ja pola toga ne konzumiram. Uglavnom, svijest o zdravoj hrani imam odavno, isprobala sam razne "stilove života", a onaj koji mi ima najprihvatljiviji koncept je FIT FOR LIFE. Duga je to priča, možda se jednom i pozabavim ovom temom na blogu.
Ukratko,ne miješaju se bjelančevine i ugljikohidrati u istom obroku, a ovaj kuglof upravo je takav primjer. Prekršila sam pravilo samo u čokoladnom preljevu, ali i tu ima riješenje.
Recept nije nimalo zahtjevan, ali se malo duže peče.

100 g biljne masti
50 g kokosovog maslaca
100 g mljevenih lješnjaka (oraha ili badema)
 1 vanilin šećer
1 prašak za pecivo
250 g bijelog brašna
50 g crnog brašna
250 g smeđeg šećera
3 i 1/2 dl bademovog mlijeka (ili rižino, zobeno,,,)




 Pomiješati brašno i prašak za pecivo i dodati ostale suhe sastojke.
Kokosov maslac i biljnu mast otopiti na laganoj vatri, kad se malo ohladi dodati bademovo mlIjeko i promiješti pjenjačom ( ili mikserom na najnižoj brzini) sa suhim sastojcima.
Kalup za kuglof dobro nauljiti i pobrašniti i izliti tijesto. Koristila sam mali, od 16 cm i bio je premalen za cijelu količinu,tako da bi veći bio bolja opcija.
 Peći na 180 C. Provjeravala sam čačkalicom više puta da li je pečen i otegnulo se na punih sat i pol.
Kuglof neće biti tipično sladak, pa možete dodati više šećera ako volite slađe.

50 g tamne čokolade sam otopila u 1/3 dl bademovog mlijeka i time prelila ohlađen kolač. Obzirom da je kalup bio malen to je bila dovoljna količina, ali za kalup od 25 cm, trebati će poduplati dozu.


Drage su mi ove zdrave slastice, jer nema grižnje savijesti nakon par pojedenih feta.

Focaccia

                                       
                                            Focaccia


Iako Vodenjak u meni neprestano ispoljava onaj istraživački duh, onu potragu za nečim drugačijim, kad je spiza u pitanju definitivno sam vjerna onoj mediteranskoj! Talijanska i grčka kužina su moji favoriti, uz našu dalmatinsku. Focaccia potječe iz Italije, aromatizirani kruh, koji je zapravo  u osnovi sličan tijestu pizze. Meni je sasvim dovoljna kao samostalni obrok, ali odlično se nadopunjava sa umacima, salatama, pršutom, svježim ili slanim sirom, kuhanim povrćem...
Baza focaccie su tijesto i mediteranski začini, ružmarin posebno, krupna sol i maslinovo ulje. Specifična je po rupicama, koji su otisci kažiprsta prije pečenja. Zašto te rupe malo ne popuniti? Ja sam ih  ovaj put "pokrpala" mini rajčicama, kockicama Feta sira i zelenim maslinama. Idemo na opis postupka:

Tijesto:
500 g glatkog brašna
kesica suhog kvasca
žličica šećera
žlica soli
2,5-3 dl mlake vode
1 dl maslinovog ulja


ostalo:
10ak mini rajčica
6-7 maslina
50g feta sira, narezanog na kockice
listovi ružmarina
krupna sol
maslinovo ulje


U 1 dl mlake vode stavite šećer, kvas i žličicu brašna,
promiješjte i poklopite na 10 ak minuta. Preferiram suhi kvas jer mi ima nježniji miris nakon pečenja, ali ga možete zamijeniti s 25 g svježeg. Promiješati brašno,sol, i dodati mokre sastojke uključujući i mješavinu sa kvasom. Miješati drvenom kuhačom, dok smjesa ne postane homogena. Pokriti posudu krpom i ostaviti tijesto da se diže jedan sat. Kanije ga još kratko premijesiti i nauljenim rukama ga rasporediti u krug ili kocku, na plehu obloženim pek papirom.
Utisnuti prstom rupe po tijestu, malo ga nauljiti maslinovim uljem i u svako odubljenje staviti po maslinu, sir ili mini rajčicu (ako su veće, prerežite ih na pola i zarezanu polovicu okrenuti prema dolje). Posuti krupnom soli i listćima ružmarina.
Peći na 180 C, oko 25 min.


Poslužiti još toplu, sa čime god želite😋😋

Varivo od povrća

  

Varivo od povrća  

Osijećam potrebu za detoxom. Odužila mi 

se zima i pretrpavanje teškom spizom. Naše tijelo je u skladu sa prirodom, u hladnim danima ono instinktivno vapi za kalorijama, gustim juhama, varivima, masnijim umacima... I to treba poštovati! Međutim, često taj prirodni ciklus zloupotrijebimo i njime opravdavamo pretjerivanje u jelu i piću. Ja prva, kada se ušuškam u toplu kuću nakon posla, do večeri neprestano nešto žvačem. U jutro se budim sama sebi teška, " kilava "rekla bi moja baba. Tako je bilo i jutros. Odlučila sam jedan dan u tjednu jesti posno, ne zbog viška kila, već iz potrebe da revitaliziram tijelo i pustim ga da odmori.                     Povrtne, sezonske juhe baš volim i ne jedem ih za kaznu. Nikad ne kupujem vansezonsko povrće, pa sam tako i ovo varivo danas skuhala od zimskog povrća. Nema nekog posebnog recepta, bacim u teću sve što imam. Sitno sam nasjeckala korijenje brokule (nikad ga ne bacam), mrkvicu na kolutiće, repu i budnevu sam naribala, a krumpir izrezala na sitne kockice. Sve se kuhalo u slanoj vodi (zajedno sa bižima iz leda i pofriženom kapulom), oko 20  minuta i pred kraj sam ubacila cvijetiće brokule i kaula, luk i peršin. Maslinovo ulje dodam kad je već sve gotovo.

Pašta u sataraš umaku i brokulama

Jedan brzi ručak po mom guštu. Srećom, na vrijeme sam spremila u zamrzivač ljetne plodove, pa sam iskoristila rog papriku, ljutu papričicu i pome za pripremu sataraša. Gotovo uvijek u umake naribam koju mrkvicu, tako prokrijumčarim djeci dodatne vitamine. Obavezno, posebno pržim luk i peršin na maslinovom ulju, koje dodam umaku na samom kraju kuhanja. Ovaj put sam,dok se kuhala manestra,na pari obarila cvijetiće brokule i sušene vrganje (volim ovaj Zepterov dodatak, koji je zapravo ribež u formi pijata i točno stane na sam vrh teće). Njih sam pridružila kad su se manestra i šug već sljubili. Jako volim mediteranske začine, pa sam ukrasila sa bosiljkom, peršinom, rigom i mladim listićima blitve. Baš sam uživala u jučerašnjem ručku, a i djeca su.

O meni

• Moja ljubav prema kužinavanju,jednostavno se morala pretočiti u otvaranje bloga. Strast prema kuhanju, vuče svoje korijene još iz osnovne škole i prvim pokušajima pripremanja kolača...Ubrzo se nastavila kuhanjem ručkova za našu peteročlanu obitelj...ne iz nužde,već iz gušta...Mama je kuhala svaki dan i dan bez skuhanog obida,za nju je bio besmislen...Otac je bio onaj od kojeg sam naučila jesti zdravo i sa žlicom. Postavio je temelje našeg menija kojeg je mama realizirala u stvarnost. Danas imam dva sina i proslijeđujem im stečene navike...Uz stalan posao i završavanje homeopatske akademije,i dalje nalazim vrijeme za svakodnevno pripremanje slatkog i "konkretnog"...Dijeliti ću sa vama recepte u svojoj izvedbi,sa svojim slikama...Imam jako puno fotografija,pa će ponekad biti objavljene neke od njih,uz novi opis postupka.. Veselim se druženju sa vama,                                                                        Elena 

Soparnik sa špinatom

 Soparnik

Moram priznati, soparnik nije jedno od jela koje pamtim iz djetinjstva,iako je dio dalmatinske tradicije. Zapravo,prvi put sam se susrela s njim šećkajući po splitskom "pazaru". Tamo ga bakice režu na rombove i prodaju po komadiću. Najčešće ga i peku u kominu,u lugu i bude to poprilično velik  kolut. Oduševio me na prvu i uskoro sam se odvažila napraviti ga sama. Nemam komin,pa sam prilagodila recept pećnici. Ovaj zadnji sam radila sa špinatom i puno mi je ukusniji od onog sa blitvom. Evo i receptić 

Tijesto:

600 g glatkog brašna

1 dcl suncokretovog ulja

1 žlica šećera

1 žličica soli

voda po potrebi (cca 2 dcl)

Fil:

700/800 g špinata

1 dcl maslinovog ulja

cijela glavica luka

1 velika kapula

sol,papar po ukusu

Premaz:

1/2 dcl maslinovog ulja

3-4 luka,sitno nasjeckana

Oprati špinat i dobro ga osušiti  na zraku (rasporedim ga na velikoj krpi i stavim na balkon, više puta ga okrenem da se sva voda ocijedi). Ovo je važan dio postupka, jer ako ostane puno vode, tijesto će biti "gnjecavo". Kada se osuši, izrezati ga na trakice, dodati : ulje, sjeckani luk, sol, papar i kapulu koju smo prethodno popirjali na ulju. Pustiti da špinat "uvene", dok umijesimo tijesto. 

Brašno prosijati, dodati sol i šećer, izmiješati, pa doliti ulje i vodu (onoliko koliko je potrebno da se dobije kompaktno tijesto, kao za kruh, koje se odvaja od stijenke posude). Kad je tijesto izmiješano i ne mrvi se, spremno je za valjanje. Najsigurnija metoda mi je taj dio odraditi na pek papiru, tako da ga kasnije ne trebam prebacivati. Tijesto se podijeli na dva dijela, svaku polovicu razvaljati u krug na svom pek papiru, posutog brašnom (koji neće prelaziti rubove velike, kockaste tepsije). Prebaciti jedan krug (zajedno sa papirom), na obrnutu stranu tepsije, posuti špinatom i poklopiti drugim krugom. Stisnuti krajeve i malo ih zarolati prema gore. Peći na 200 C, oko pola sata, dok ne porumeni i dok tijesto više nije mekano na dodir. Odmah vruće premazati mješavinom maslinovog ulja i luka. 😋